Milica Adamović: Aktivizam i omladinski rad su me obogatili

Milica Adamović ima 19 godina, a njen CV je već bogat pošto je koristila svaki slobodan trenutak kako bi bila društveno angažovana. Kaže da joj je prepreka bila to što dolazi iz male sredine u kojoj nema mnogo mogućnosti za angažman mladih, ali nije želela da odustane.

Bila si đak generacije u srednjoj školi u opštini Sečanj, ali si paralelno sa školskim obavezama uspevala konstantno da volontiraš i učestvuješ u raznim projektima i vannastavnim aktivnostima. Šta te je motivisalo?

Motiviše me kada uveče završim sav posao i pre spavanja osetim sreću što sam tog dana uradila nešto važno ili sam nekome pomogla. Stalo mi je do toga da poboljšamo društvo u kom živim. Svako od nas može da načini mali korak, a mnogo malih koraka će dovesti do promene. 

Sećaš li se svojih prvih društvenih angažmana?

Počela sam da volontiram dok sam bila u osnovnoj školi. Prve korake na tom polju napravila sam u mojoj lokalnoj zajednici. Često sam vodila program na nekim koncertima i Festivalu pozorišnog amaterizma u Jaši Tomiću. To mi je drago iskustvo. Otkrila sam da me kultura i umetnost zaista inspirišu. Nedavno sam učestvovala na književnoj večeri u Ruskom domu, zanimljive su mi izložbe, tako da ću nastojati da što češće učestvujem u organizaciji takvih događaja. Najveći benefit volontiranja je iskustvo i socijalna umreženost. Volontiranja mogu da nas preusmere na nešto šta nismo ni znali da nas zanima.

Zašto je važno da mladi budu aktivni članovi društva i utiču na donošenje odluka?

Veoma je važno da mladi utiču na donosioce odluka, jer sve te odluke utiču na nas i na društvo u kom živimo. To društvo ostaje nama i mi smo ti koji ćemo naslediti sve njegove dobre i loše strane. Mladim ljudima fali iskustvo, ali im ne fali kreativnosti i inovativnosti. Zato je važno da se naš glas čuje.

Kroz aktivizam se baviš temama klimatskih promena, mentalnog zdravlja mladih, participacije i razvoja veština. Zašto su te oblasti tebi važne?

Društvo je veoma dinamično i svakodnevno se menja, a ove teme su njegova srž. Mislim da, ukoliko ih dobro poznajemo, možemo da budemo korisni članovi zajednice. Neophodno je da ih razumemo i da se njima bavimo, jer ćemo sutra mi biti oni koji donose odluke. 

Broj stanovnika u Jaši Tomiću, a i celoj opštini Sečanj, se smanjuje konstantno. Sadržaja za mlade gotovo da nema. Kako ti gledaš na to? Šta najviše fali tebi i tvojim drugarima?

Meni su falile neke inicijative i neki projekti zbog kojih sam ja morala da idem u grad da bih u tome učestvovala. To je nešto šta baš nedostaje mladima u malim sredinama. Takve aktivnosti nam pružaju mogućnost da se uključimo u društvo i učestvujemo u donošenju odluka. Putem volontiranja sam otkrila neke skrivene talente i upoznala mnogo ljudi. Aktivizam i omladinski rad su me obogatili.

Šta su prednosti, a šta mane života i školovanja u nerazvijenih krajevima?

Školovanje u malim sredinama donosi poštovanje, razumevanje i podršku od strane profesora koji rade sa nama, jer mi ne predstavljamo samo broj na papiru. Kod mene u odeljenju je bilo nas 10 i zaista profesori su nam se mnogo posvećivali. Imali smo prostora da pitamo sve i osećali smo se slobodno. S druge strane, nama su falili neki sadržaji i izbor vannastavnim aktivnosti je sužen.

Kakvi su tvoji planovi?

Veoma me zanima omladinski rad i aktivizam. Zato sam i upisala Sociologiju. Dvoumila sam se pošto mi dobro idu i prirodne nauke, ali kada sam osvojila treće mesto na republičkom takmičenju iz sociologije, shvatila sam da je to nešto čime želim da se bavim. Svi na fakultetu mi deluju kolegijalno i dopada mi se okruženje. To su ljudi koji imaju slična interesovanja. Volim diskusiju na predavanjima. Nastojaću da se i tokom fakultetskog obrazovanja bavim i aktivizmom.

Pogledaj video prilog na: @neksecujeglas

Rad udruženja Okular podržava Švedska u okviru programa Beogradske otvorene škole „Civilno društvo za unapređenje pristupanja Srbije EU – Europe ASAP“.

Mišljenje izneto u ovom tekstu predstavlja mišljenje autora i ne predstavlja nužno i mišljenje Švedske i Beogradske otvorene škole.

Autorka: Jelena Čolović

Fotografije: privatna arhiva

Čitaj i (povezano sa temom):