Oduvek sam kao dete maštao da živim u nekom velikom gradu i mislio da samo tamo negde, daleko od kuće, postoji život. Kada je došlo vreme da se upiše srednja škola, znao sam da želim ekonomiju. Bilo je pitanje samo koji najudaljeniji grad izabrati, iako mi je ista ta škola bila na kilometar od kuće. Slušao sam razne priče koje su se uglavnom svodile na to da upišem nešto sa strane, samo kako bih pobegao od kuće, jer u malom mestu, kako drugi kažu, nema života. Kako se u životu desi uvek ono što treba da se desi, moj izbor je pao na Ekonomsko-trgovinsku školu u Ćićevcu.
Evo, posle skoro petnaest godina od kada sam je završio, mogu reći da mi je to bila jedna od najpametnijih odluka u životu. Za ovu školu me vežu najlepše uspomene i mislim da sam u tom periodu bio najviše svoj. Učionice su bile ispunjene smehom i znanjem, a profesori su nam bili pravi mentori, ne samo u obrazovanju, već i u životu.
Naučio sam mnogo više od samih ekonomskih principa, naučio sam vrednosti rada, posvećenosti i timskog duha. Uvek su nas ohrabrivali da se trudimo, da istražujemo i da ne odustajemo pred izazovima. I danas posle ovoliko godina pamtim mnoge mudre rečenice svojih profesora i profesorki koje sam kasnije u životu primenjivao i kako su godine prolazile shvatao njihovo pravo značenje.
Nakon srednje škole, odlučio sam da nastavim svoje obrazovanje na Ekonomskom fakultetu. Znanje koje sam stekao u srednjoj školi omogućilo mi je da sa lakoćom savladam fakultetske izazove kao i dodatno gradivo koje nije bilo nimalo lako. Predavanja su mi bila jasnija, a praktične veštine koje sam stekao u toku srednje škole omogućile su mi da lakse izlažem i prezentujem različite radove na zadate teme.
Tokom studija, često sam se oslanjao na znanje i iskustvo stečeno u Ćićevcu, što mi je dalo prednost u odnosu na druge studente. Bili smo jedan mali tim pa su profesori imali više vremena i mogućnosti da se posvete svakom od nas.
Danas, dok privodim kraju svoje master studije, sa sigurnošću mogu reći da je srednja ekonomska škola u Ćićevcu bila presudna za moj uspeh. Kroz školovanje stekao sam samopouzdanje i znanje o svom budućem profesionalnom putu. Naučio sam da ne moraš otići daleko da bi pronašao pravu priliku, ponekad su najbolje stvari baš tu, blizu tebe. Gledajući unazad, zahvalan sam na svim trenucima, lekcijama i ljudima koji su bili deo mog puta. Srednja ekonomska škola u Ćićevcu nije bila samo obrazovna institucija, već i mesto gde sam se formirao kao ličnost. Ponosan sam na svoj izbor i preporučujem ovu školu svima koji žele kvalitetno obrazovanje i podršku na svom putu ka uspehu. Nema tog mesta koje je premalo kada sanjaš velike snove.
tekst i foto Stefan Maksimović
Tekst je nastao u okviru obuke za digitalne kompetencije mladih koji sprovodi Okular u sklopu projekta “Inkluzivni klub za mlade” koji podržava Schüler*innen Helfen Leben (SHL)