Bila mi je čast i zadovoljstvo da sredinom prošlog meseca prisustvujem, u ulozi volontera UNICEF-a, Drugoj međunarodnoj konferenciji pod nazivom: Podrška mentalnom zdravlju i psihosocijalnom blagostanju dece, adolescenata i mladih u Srbiji.
Na konferenciji sam saznala mnogo važnih stvari koje se tiču nas, adolescenata.
Bila sam zatečena podacima koje su stručnjaci za mentalno zdravlje izneli na uvodnom predavanju. Prema podacima Svetske zdravstvene organizacije mentalnom zdravlju adolescenata se ne pridaje dovoljno značaja sa obzirom na to da 1/3 adolescenata izveštava o nekoj vrsti teškoća, kako telesnog tako i mentalnog zdravlja (najčešće udruženo). Globalna prevencija anksioznosti i depresije povećala se za četvrtinu u prvoj godini pandemije kovida 19.
Takođe, čini se da jos uvek postoji stigma oko traženja pomoći koja se tiče mentalnog zdravlja. Mladi po nekim istraživanjima odbijaju čak i razgovore sa školskim psihologom jer se posete istim vide kao rezervisane samo za loše đake i one koji imaju ispade na času, a ne način da se posavetuje sa odraslima kojima bi trebalo da se veruje.
Sve prisutna preporuka svih stručnjaka je da traženje pomoći ne sme da se smatra znakom slabosti te da je neophodno povezati sve sluzbe koje se bave mladima. Na konferenciji je potpisan sporazum o saradnji izmedju svih Ministarstava o ujednačenosti pristupa pomoći mladima.
Najuznemirujuća ali i najznačajnija diskusija ticala se procedura pomoći porodicama stradalih, traumatizovanoj deci, roditeljima i nastavnicima posle školskih pucnjava koje su zadesile našu zemlju tokom tragičnog maja ove godine.
Konferencija je bila izuzetno sadržajno bogata, edukativna i interesantna, i napravila je zasigurno veliki korak u rešavanju pitanja mentalnog zdravlja, kao i u pomaganju svakoj mladoj osobi koja se bori sa burnom adolescencijom i problemima koje želi da prebrodi.
Poseban utisak na mene ostavilo je izlaganje mojih vršnjaka o navedenoj temi konferencije i našim stavovima u vezi sa istom. Ideja da i mi mladi imamo glas koji se daleko čuje otvorila je potpuno novu perspektivu u našoj komunikaciji sa svetom odraslih. Zato, “nek se i dalje čuje naš glas” po svim važnim pitanjima koje se tiču nas mladih.
piše Tijana Hil
foto Unicef