Predrasude o ženama su već dugo prisutne u društvu, a obično se temelje na polu i rodnom identitetu. Te predrasude mogu uključivati stereotipe o ženama kao slabijem, emocionalnijem, manje ambicioznom, manje sposobnom polu ili da se žene prirodno trebaju fokusirati na brigu o porodici i kući.
Te predrasude mogu uticati na ženski život i dovesti do ograničenja, poput manjka prilika u poslu, lošije plaćenih radnih mesta, ili smanjenog priznanja i vrednosti u društvu. Žene često moraju raditi teže da bi dokazale svoje sposobnosti i zaslužile poštovanje, što može dovesti do stresa i nezadovoljstva.
Žene su jake, tihi, ali u isto vreme glasni lideri. One bez kojih nijedan pupoljak čovekov ne bi postojao, bez kojih bi bivstvovanje jedne vrste postalo nemoguća misija.
A u moru predrasuda nalaze se samo trivijalni izgovori za tuđu nesigurnost nekih nezadovoljnih ljudi koji svoju taštinu ispoljavaju na drugima. Važno je razumeti da se predrasude ne temelje na činjenicama i da svaki pojedinac zaslužuje poštovanje i jednake prilike, bez obzira na pol. Potrebno je raditi na razbijanju tih predrasuda, a ne veličati ih jer je neko tako rekao.
Kako kaže Meša Selimović, ,,Muž koji želi sebi dobro, poslušaće ono što mu žena kaže.”
I u pravu je, žene su nešto prelepo. Laza Kostić, Vladislav Petković Dis, Branko Miljković nisu tek onako prožimali motiv ,,drage” kroz svoja dela, znali su šta je prava vrednost u životu, a to je negovati estetiku lepog i ,,obećati izgubljenom imenu nečije lice, u pesku”.
piše Iva Damnjanović
Rad Okulara podržava Rekonstrukcija ženski fond.