,,Tema rodne ravnopravnosti sve je prisutnija na svetskom nivou, pa i kod nas. Čini se da se dosta o tome govori poslednjih godina, i jeste pomak što se diže svest o tome, ali neretko kada u praksi treba da se vodimo principom rodne ravnopravnosti, padamo na tom ispitu“, kaže paraćinska novinarka i urednica portala Lokalni.rs Aleksandra Pavlović Đorđević za naš portal.
Aleksandra smatra da borba za klikove, preglede i tiraže vrlo često odvuče medije ka senzacionalizmu. U tom smislu imamo neprimerene tekstove o ženama, koji zadiru u njihovu privatnost, neretko je i svođenje žena na objekte, što se, moramo se složiti, ne čini kada su u pitanju muškarci.

,,Mislim da novinarke nisu potcenjene u odnosu na svoje kolege muškog pola. Ima ih sve više koje su i na čelu novinarskih redakcija, a nekada su takve pozicije bile rezervisane pretežno za muškarce. Ipak, primećuje se izvesna diskriminacija, odnosno uvreženo mišljenje da postoje oblasti u čijem izveštavanju novinarke nisu dobre, poput, recimo sporta, što je, naravno, jedna obična predrasuda“, ističe Aleksandra.
U redakciji u kojoj je Aleksandra radila nije bilo neravnopravnosti u visini plate između novinara i novinarki. Plata za iste radne pozicije nije se razlikovala u odnosu na pol. Ipak, prema istraživanjima od pre dve godine, u Evropskoj uniji žene su u proseku 16% manje plaćene nego muškarci. U Srbiji je taj procenat negde oko 13. Žene rade i one neplaćene poslove, koji se odnose na održavanje domaćinstva, što u velikoj meri utiče na izbor karijere, pa je i u 21. veku veoma aktuelna podela na muške i ženske poslove. Ovo ne važi za novinarstvo, te zbog toga Aleksandra misli da nema razlika u platama novinara i novinarki.
Aleksandra kaže da na lokalu nema razlike u vrsti izveštavanja kada su u pitanju istaknuti rezultati nekog pojedinca ili pojedinke, i da je jednak pristup novinari/ke imaju i prema uspesima devojčica/devojaka i prema dečacima/muškarcima. “Meni više bode oči to što su npr. sportski uspesi iznad onih iz recimo oblasti nauke ili kulture. Razlog tome je u čitanosti“, napominje Aleksandra.
Mlada novinarka iz Paraćina smatra da ne postoji prevelika razlika u izveštavanju o rodnoj ravnopravnosti na lokalnom i nacionalnom nivou. Jedino što je broj sagovornika spremnih da govore o tome na lokalu mnogo manji nego na nacionalnom nivou, a i možda je teže zainteresovati publiku za izveštavanje o ovoj temi. U većim gradovima mnogo je lakše naći sagovornike za bilo koju temu, jer su ljudi otvoreniji i spremniji za javni nastup nego u malim sredinama, pa eto, u tom smislu, generalno je izveštavanje lakše na nacionalnom nivou.
,,Kada je u pitanju edukacija na temu rodne ravnopravnosti kroz obrazovne institucije, smatram da se već u predškolskom periodu vaspitači mogu baviti time, na način prilagođen deci tog uzrasta. Posle toga, tu je osnovna škola i građansko vaspitanje, a i mediji u svemu tome imaju značajnu ulogu. Ja sam majka dve devojčice, od tri i pet godina i već radim na edukaciji o rodnoj ravnopravnosti, kroz neobavezne i neopterećujuće razgovore sa ćerkama”, zaključuje Aleksandra.
Foto privatna arhiva
Piše Iva Miljković
Rad Okulara podržava Rekonstrukcija ženski fond.