Nakon što su nasilno preuzeli vlast u Avganistanu 2021. godine, Talibani su počeli da se vraćaju svojoj politici iz devedesetih godina. Uveli su fizičke kazne i počeli da ukidaju osnovna ljudska prava ženama, devojkama i devojčicama.
Ženama je zabranjeno da se oblače kako žele, da imaju pravo na glas, obrazovanje i zdravstvene usluge. Moraju biti pokrivene, postaju senka društva.
Nakon restrikcija oko oblačenja, na red je stiglo i obrazovanje. Ujedinjene nacije upozorile su Talibane da ukoliko žele priznanje, moraju poštovati određena pravila.
,,Ja nemam pravo da radim, nemam pravo da postojim, nemam pravo da budem žena više, to je zločin’’, izjavila je Naila Mirza, studentkinja medicine, nakon zabrane ženama da se obrazuju.
Javlja se veliki problem što se zdravstvene zaštite žena tiče. Zabranom ženama da pohađaju fakultete, vremenom neće biti ženskih lekara ili će doći do smanjenja njihovog broja i samim tim bolesne žene neće imati šansu da izaberu lekara, pa će i izbegavati da mu se obrate kada im bude potreban.
Žena u Avganistanu više ne može da bude vlasnica preduzeća. Zabranjuju im da imaju svoj novac, da budu ekonomski nezavisne. Opet su prinuđene da zavise od svojih očeva, a kasnije i muževa.
Došli smo do toga da negde u svetu žene ne smeju ići same nikuda. Muška osoba sa kojom su u srodstvu ih mora uvek pratiti, makar to bilo i dete od dve godine.
Talibani se pozivaju na religiozne dogme i da je to jedino što njih interesuje. Koriste religiju kako bi opravdali svoje mizogine i patrijarhalne ideje.
Ljudi se i dalje pitaju “zašto se žene bore za ravnopravnost kada sve imaju”. Ovo što se desilo ženama u Avganistanu upozorenje je da se sve može lako vratiti na staro i da i dalje nismo sigurne. Ujedinjene nacije nisu preduzele skoro ništa protiv ovog terora nad ljudskim pravima, nad osnovnim potrebama. Obične ljude to ne interesuje, njih ne dotiče. Oni sa privilegiijama će se teško njih odreći.
piše Nevena Miletić
Photo by Suhyeon Choi on Unsplash