Povodom 1. maja, Međunarodnog praznika rada, Omladinski program Beogradskog centra za ljudska prava ukazuje na nepovoljan položaj mladih u oblasti prava na rad i zapošljavanje i njihov neiskorišćen potencijal na tržištu rada. Svaka četvrta mlada osoba u Srbiji je u NEET statusu (nisu zaposleni, niti su u obrazovanju ili stručnoj obuci), dok je polovina mladih na evidenciji Nacionalne službe za zapošljavanje duže od godinu dana, a čak trećina duže od dve godine. Među nezaposlenim osobama sa invaliditetom je 11,6% mladih, dok je među nezaposlenima romske nacionalne manjine 28,3% mladih.
Mladi su starosna grupa koja je najviše izložena siromaštvu jer je siromaštvo najraširenije među onima koji nemaju adekvatne i stabilne prihode od rada. Prosečne zarade mladih starosti 15-29 godina za 16% su manje od opšteg proseka. Osam od deset zaposlenih u Srbiji je subjektivno siromašno što znači da njihova primanja nisu dovoljna da njihovo domaćinstvo „sastavi kraj sa krajem,” a čak 75% mlađih ispod 35 godina ima teškoće u sastavljanju kraja sa krajem, što je rezultat toga da većina mladih živi sa roditeljima. Radno angažovani mladi ne ostvaruju pravo na ograničeno radno vreme, pravo na zaradu i naknadu zarade, pravo na minimalnu zaradu, pravo na plaćeno odsustvo, pravo na plaćeni godišnji odmor, pravo na plaćeni prekovremeni rad, pravo na plaćeno bolovanje, pravo na sindikalno udruživanje, i pravo na kolektivno pregovaranje.
Tokom 2021. godine, u mere aktivne politike zapošljavanja mladih (Moja prva plata, stručna praksa i pripravništvo), bilo je planirano uključivanje 14.500 nezaposlenih mladih sa evidencije NSZ pri čemu je najveći obuhvat planiran za program Moja prva plata (69%). Mladima koji su učestvovali u merama aktivnih politika zapošljavanja uskraćena su prava na pravične i povoljne uslove rada, pravo na pravičnu zaradu i sindikalna prava, dok su učesnici programa Moja prva plata i stručne prakse ostali uskraćeni za socijalno osiguranje i imali su samo zdravstveno osiguranje ograničenog kapaciteta (za slučaj povrede na radu i profesionalne bolesti). Iako se kandidati na ovim programima „osposobljavaju“ odnosno „stiču znanja, veštine i kompetencije za rad“ poslodavac nema obavezu izrade programa osposobljavanja/prakse, pa se ne zna koja znanja, veštine i kompetencije za rad mlada osoba treba da stekne, i otvara se prostor za radnu eksploataciju mladih.
Zbog visoke stope nezaposlenosti mladih i nedostojnih uslova rada zabrinutost je izrazio i Komitet Ujedinjenih Nacija za ekonomska, socijalna i kulturna prava, koji je u svojim zaključnim preporukama pozvao državu Srbiju da:
- Pojača svoje napore kako bi smanjila nezaposlenost, posebno među mladima;
- Unapredi mere aktivne politike zapošljavanja mladih osmišljavanjem konkretnih programa;
- Preduzme efikasne mere da zaštiti učenike u dualnom sistemu obrazovanja i mlade u programima stručne prakse (kao što je „Moja prva plata“) od radne eksploatacije i osigura zaštićenost propisima.
Zaključna zapažanja o Trećem periodičnom izveštavanju za Srbiju koja se direktno odnose na mlade obavezujuća su za Srbiju koja je, podsetimo, ratifikovala i Međunarodni pakt o ekonomskim, socijalnim i kulturnim pravima i Revidiranu evropsku socijalnu povelju. Pravila međunarodnog prava i potvrđeni međunarodni ugovori su sastavni deo našeg pravnog poretka i kao takva se moraju neposredno primenjivati u Srbiji.
Navedeni podaci o trenutnom stanju ekonomskih prava mladih deo su izveštaja „Ljudska prava mladih u 2021. godini“ koji će Beogradski centar za ljudska prava u narednom periodu predstaviti javnosti.
piše u saopštenju Beogradskog centra za ljudska prava