Borilačke veštine uvek su bile zastupljene među decom, koja su na taj način pokušavala da se reše negativne energije, ostanu u pokretu i fizički razvijaju. Ranije je uglavnom boks bio najpopularniji, mada je i sada aktuelan, dok u poslednjih desetak godina džudo preuzima primat. S fenomenalnim rezultatima naših sportista na najvećim svetskim i evropskim takmičenjima, sve je više dece odlučilo da se oproba u ovoj veštini, vođeni poletom uspeha iskusnih sportista.
U Aleksincu je osnovan džudo klub na inicijativu Bojane Stanković, majstora ove borilačke veštine. U početku to je bilo veoma skromno, na nivou opštine, kako bi se najmlađi motivisali da se bave nečime plemenitim van škole. Nakon godina zalaganja i predanog rada, klub se razvijao, stvarao sve bolje uslove i ostvario veoma velike uspehe, pre svega na republičkom, ali i na regionalnom nivou.
Lazar Stanković najperspektivniji je sportista na teritorije Aleksinca, a bez dvoumljenja može se reći da je u svom sportu među najkvalitetnijim juniorima u Srbiji. Džudo je počeo da trenira u novembru 2012. godine kada je imao samo sedam godina. Kaže da je džudo počeo da trenira jer je njegova majka osnovala klub, pa mu je bilo i lakše da pođe njenom stazom.
– Imati majku kao trenera ima svoje prednosti i mane. Ono što je ujedno i prednost i mana je to što je kod nas u kući džudo ceo dan, što ponekad stvara malo veći pritisak, ali ponekad ume da bude i dobro. Odnos sa trenerom ne može da bude majčinski, u smislu da svaka majka ugađa da njenom detetu bude dobro, tako da je moja majka nekada meni malo popuštala, što je moglo da napravi problem. Sve u svemu nam je dobro, super se slažemo i imamo odličnu saradnju.
Najdraži uspesi su mu republička takmičenja, sa kojih je tri puta izašao sa zlatnom medaljom, a još nekoliko puta nalazio se i na drugom postolju. Posebno ističe uspeh sa juniorskog takmičenja na kojem se takmičio kao kadet, zbog čega je u početku bio otpisan, skupio je dovoljno vere i hrabrosti i sa sobom poneo zlato oko vrata. Pored toga, bio je učesnik velikog broja međunarodnih takmičenja u Rumuniji, Grčkoj, Makedoniji, Bugarskoj i dosta drugih zemalja. I na ovim takmičenjima pokazao je o kakvom se talentu radi, a najslađa pobeda mu je u finalu međunarodnog turnira 2019. godine u Bugarskoj, kada je sa trona skinuo olimpijskog kadetskog pobednika.
Trenutno trenira u Nišu, mada je i dalje član aleksinačkog kluba, jer tamo pohađa srednju medicinsku školu i odličan je učenik. Ističe da je zbog putovanja jako naporno da uskladi sve obaveze, ali da je vremenom sebi postavio organizaciju koja mu olakšava da u isto vreme bude i fenomenalan sportista i uzoran i odličan učenik.
Planovi su mu, kao i kod svakog sportiste, da se domogne olimpijskog postolja, ali shvata da je to daleko i okreće se sadašnjosti. Trenutni cilj mu je dobar rezultat na predstojećem Evropskom kupu u Klužu kako bi se kvalifikovao na Evropsko prvenstvo, a ako se sve odvije kako treba, predstavljaće Srbiju na narednim Olimpijskim igrama mladih.
Ovakvi primeri u meni bude nadu da će u budućnosti biti mnogo bolje, mada su jako retki i treba ih čuvati i davati im više pažnje i prostora. Biti odličan učenik i vrhunski sportista nije lak zadatak i deluje kao izumrla vrsta, ali Lazar Stanković dokazuje da nije tako, da je moguće uskladiti sve obaveze i ispuniti svoje snove, bez obzira na stereotipe. On je ponos Aleksinca, želim mu još mnogo uspeha u daljoj karijeri.
piše Đorđe Petrović