U Srednjoj školi Blace, baš kao i u celoj Srbiji, obeležavamo Međunarodni dan borbe protiv vršnjačkog nasilja poslednje srede u mesecu februaru. Ovaj dan poznat je kao “Dan roze majica”. Ovaj naziv ima i svoju priču. Dečak u Kanadi bio je predmet fizičkog zlostavljanja i ismejavanja. Jednog dana pojavio se u školi u roze majici. Dečak je roze majicu obukao kako bi pružio podršku svojoj majci koja je bolovala od karcinoma dojke. Škola je tada počela da kupuje roze majice i njegovim vršnjacima kako bi mu pružili podršku. Učenici su to prihvatili i počeli sami da dolaze u školu u roze majicama. Ovim su roze majice postale simbol borbe protiv vršnjačkog nasilja.
Ovim povodom učenici Srednje škole Blace svake godine obeležavaju ovaj dan.
Uglavnom ovaj dan obeležavamo kreativnim radionicama u kojima učenici pokazuju velika interesovanja za temu borbe protiv vršnjačkog nasilja.











Ove godine sva odeljenja škole su na po jednom hameru lepili svoje poruke protiv vršnjačkog nasilja i imamo ih sada u svim učionicama.
Ono što je zanimljivo je to da smo poštovali sve kovid mere i prilikom obeležavanja ovog dana. Zbog korone ove godine umesto roze majica, nosili smo roze zaštitne maske.
Svi učenici su aktivno učestvovali i sa svojim razrednim starešinama porazgovarali na ovu temu. Razgovori motivišu učenike da bolje upoznaju sebe i da mogu slobodno da se obrate ukoliko su žrtve vršnjačkog nasilja da bi se to na vreme sprečilo.
Razgovarali smo sa jednom žrtvom nasilja, koja je potražila pomoć i uspela da prevaziđe svoj problem, pa vas njenom pričom želimo ohrabriti da i vi to učinite.
“Deca znaju da budu okrutna, osetila sam to na svojoj koži. Najgore od svega je što u tim trenucima žrtva nasilja misli da nešto radi pogrešno i da je zapravo ona kriva za to što joj se dešava. Preispituje svoje postupke, svoj izgled, društvo, i pokušava da se adaptira na okruženje koje stvaraju zlostavljači. Najteže je svakako kad postoji nešto što ne možeš da promeniš na sebi, kao što je kod mene bio slučaj, nešto s čime si rođen, a konstantno dobijaš povratne informacije da te to čini drugačijim i pogodnim za vređanje. Ovde zakazuje jednostavno – sve: roditelji i žrtava i nasilnika, zbog nedovoljnog obraćanja pažnje, profesori/nastavnici zbog loših mera i kazni za nasilnike koje nimalo nisu obećavajuće, a onda, naravno, i deca, jer verujte mi, koliko god mali bili, vrlo su svesni svojih postupaka, iako ne razumeju baš najbolje posledice.
Moram da priznam da sam kroz odrastanje zbog mnogo različitih stvari bila žrtva vršljackog nasilja, a da su mi bile potrebne godine da zavolim sebe i svoje nedostatke. Ako vam se dešava nešto slično, nemojte da trpite, niko ne zaslužuje da prolazi kroz nešto ovako.
Iako je činjenica da će proći u nekom trenutku, sve jednom prođe, time sam se i ja vodila, morate da se zauzmete da sebe, da se odvažite i ispričate nekome u koga imate poverenja i ko može da vam pomogne. ” – kaže naša hrabra sagovornica, žrtva vršnjačkog nasilja.
Poslušajte je!
piše Sara Aksić