Na krilima sreće do ostvarenja snova

Tehnička škola „Prota Stevan Dimitrijević“ u Aleksincu pravi je dokaz da angažovanje, smelost, entuzijazam i briga prema deci može doneti neverovatne uspehe i zadovoljstvo i učenicima i samoj školi. Učenici nadareni za likovne umetnosti osetili su to na najbolji mogući način, nižući uspehe na različitim konkursima međunarodnog, državnog i lokalnog karaktera. U saradnji sa mentorkom i prefosorkom Lidijom Bujić, koja je prepoznala njihov dar, talentovani učenici su kičicom ili grafitnom olovkom iscrtali svoje snove, obojeći ih najlepšim bojama. Sama upravljačka struktura škole uočila je njihove ambicije i uspehe, pružila im sva moguća sredstva i ambijent enterijera ukrasila najlepšim crtežima, odavajući im dodatno priznanje i satisfakciju za njihov rad.

Hol škole

Profesorka likovne kulture Lidija Bujić, koja je ujedno i mentor učenicima, bila je raspoložena da svoja iskustva podeli sa nama. Sa radom sa učenicima krenula je 2013. godine, kada se i zaposlila kao profesorka, tako što je angažovala talentovanu decu i krenula sa likovnom sekcijom. Izbor učenika vrši se na času likovne kulture, ona prati rad dece i, ukoliko je neko talentovan i ima želje, pozove ga da se priključi sekciji. Na sekciji podučava tehnikama crtanja i posmatranja objekata i prirode, čime kleše, brusi i polira vešte sirove umetničke potencijale učenika. Ipak, ne otkrije svako odmah šta je sve u mogućnosti da uradi.

– Ljudi generalno imaju talenta za mnoge stvari, ali dosta ljudi ga ne iskoristi, možda nisu ni svesni da ga poseduju. Meni se desilo da učenica koja je do sada osvojila možda najveći broj izuzento velikih međunarodnih nagrada, skoro nije ni bila svesna svog talenta – kaže profesorka.

Za ovih više od osam godina koliko je provela u Tehničkoj školi, navodi da su učenici osvojili preko 90 nagrada. Najviše se ponosi uspesima na konkursima „Evropski kongres“, „Svetosavsko zvonce“ „Mini rest-ART“. Dodaje da je veoma ponosna na svoje učenike i da joj je drago što su zahvaljujući tim nagradama uspeli i puno da putuju.

Napominje da je Tehnička škola u Aleksincu alternativa koju učenici imaju, jer mnogi nisu u mogućnosti da upišu Umetničku školu u Nišu, najčešće zbog finansija. Oni se u radu sa profesorkom ili pronađu ili ne pronađu, ali ona ni na koji način nije uticala na to da oni nastave time da se bave, iako su se mnogi odlučili da upišu arhitekturu.

Raspoložen za razgovor bio je i jedan od učenika koji redovno pohađaju sekciju i koji je osvojio nekoliko priznanja na konkursima, Aleksa Potić. On je trenutno druga godina i za ovako kratko vreme već je uspeo da materijalizuje svoj talenat kroz rad sa mentorkom Lidijom. Pominje da mu rad na sekciji jako prija i da mu pomaže da se usavršava kao slikar, jer već primećuje ozbiljan pomak u odnosu na prethodne godine. Inspiraciju pronalazi u svakodnevnim stvarima, poput filmova i muzike, a najviše voli da slika prirodu.

Aleksa Potić

Vrlo je produktivan i nadaren, što pokazuju njegovi uspesi. Na međunarodnom konkursu „Moja otadžbina Srbija“ osvojio je treću nagradu, okitio se drugom nagradom na konkursu „Na krilima sreće“, a prvu nagradu osvojio je na konkursu „Dete je dete da ga volite i razumete“. Takođe, u okviru konkursa povodom Evropske nedelje mobilnosti nagrađen je električnim trotinetom.

Govorio je o tome kako je najviše zadovaljan jer konačno dobija priliku da crta i učestvuje na konkursima, jer u osnovnoj školi nisu marili o tome. Sada, sa punom podrškom škole, on dobija dodatni podstrek da nastavi da se bavi onim što voli. Ipak, još uvek nije odlučio da li će upisati Fakultet umetnosti, jer kako kaže, ima još vremena.

piše Đorđe Petrović

foto Lidija Bujić