Moja vrednost nije veća samo zato što mislim da se oblačim bolje od nekih osoba. Niti je veća jer mislim da mi je frizura lepša i telefon bolji. Zašto mi ljudi toliko često smanjujemo tuđu vrednost da bi povećali sopstvenu? Zašto smo stavili ego iznad poštovanja i svakodnevne kulture? Da li je to u redu i kako se to odražava na naš život?
Mnogo puta u životu, svako od nas, bilo svesno ili nesvesno, bilo naglas ili u sebi, upoređuje sebe sa drugima i uzdiže sebe zbog nečeg što ima, a neko drugi nema. Samim tim, negde u našoj podsvesti stoji da smo mi bolji od nekog, i verovali ili ne, koliko god mi mislili da je to zakopano duboko u našim mislima, nije. To se vidi i odražava se negativno na naš odnos sa tom osobom. To prerasta u veliki problem, pogotovo ako to radimo nesvesno.
Međutim, sve može da se reši. Samo moramo da zavirimo dublje u problem i da, naravno, krenemo od sebe. Moja preporuka je da sednemo i da postavimo sebi nekoliko pitanja za čije odgovore moramo baš dobro da razmislimo.
S obzirom da čim manje vrednujemo nekoga, to znači da nama fali neka vrsta validacije, te samim tim moramo da vidimo gde i od koga možemo da je dobijemo. Koliko god nama bilo teško da to prihvatimo, najbolju i najvredniju validaciju ćemo dobiti od sebe samih. Iz prostog razloga što mi najbolje poznajemo sebe i znamo šta nam treba. Mada, nije dovoljno samo jednom da pružimo sebi to što nam nedostaje. To moramo da radimo konstantno, kako bi nam se potreba za razmišljanjem o tuđem stilu, osobinama, manama itd. smanjila.
Odatle polazimo, ali je takođe vrlo važno i da shvatimo da jednostavno nismo svi isti. Postoje i slučajevi kada manje vrednujemo druge iz prostog razloga što nam se nešto njihovo ne sviđa. Moramo da razumemo da to nije ono po čemu treba da biramo ljude. Postoje određeni kvaliteti i kvalifikacije po kojima biramo da li ćemo da provodimo vreme sa određenim osobama ili ne. A lični, fizički izgledi/izbori nisu jedni od njih.
Nikog ne određuju materijalne stvari. Kada vidimo osobu sa više pirsinga, odmah kreiramo razne predrasude u glavi, a ni na pamet nam ne pada da je to možda vrlo dobra osoba. Verujem da vam dok čitate ovaj primer u mislima nailaze još njih sto, i baš zato što ih ima toliko i svakodnevni su, smatram da nema potrebe da ih sve nabrajam.
Ono što je glavno je da ne smemo da zaboravimo i to da naše mišljenje o nekome, zasnovano na tuđem fizičkom izgledu može da povredi ljude. Naravno da mi imamo pravo na svoje mišljenje, ali ono ne treba da sadrži umanjivanje kvalitativnih osobina neke osobe. To je pogrešno,i iako se dešava svima, ne mogu da kažem da je to normalno a kamoli prihvatljivo. Neophodno je da sva ta negativna mišljenja zadržimo isključivo za sebe. Kao što sam gore napomenula, kad god krenu da nam se javljaju takve misli, moramo da krenemo od sebe i vidimo šta nama fali. Jer kada bismo mi bili 100% zadovoljni samim sobom, te misli se ne bi ni pojavljivale.
Mislim da je uvek savršeno vreme da krenemo malo više da brinemo o tuđim osećanjima, jer za to nikada nije kasno. Pokazivanje manjka poštovanja prema nekome iz njima nepoznatog razloga donosi sa sobom posledice koje utiču negativno na osobe prema kojima iskazujemo napomenuto, negativno ponašanje.
Postavljaju sebi pitanja tipa ,, Čime sam ja ovo zaslužio/la?“, ,, Da nisam možda rekao/la nešto pogrešno?“. A nakon toga stvaraju u svojoj glavi potpuno pogrešnu sliku o njima samima i o svojoj ličnosti. Na taj način možemo da oštetimo nekoga na duže staze, jer to nije nešto što će oni da reše sa samim sobom u roku od dve nedelje, već obično žive sa time izvesno vreme. I ovo je, naravno, jedan od glavnih primera igranja tuđim osećanjima, bilo da mi to vidimo ili ne. Materijalne stvari nisu nešto po čemu treba da procenjujemo i biramo ljude sa kojima ćemo da provodimo vreme. A još je bitnije da naučimo da bez obzira na naše mišljenje o nekome i onome što on nosi/radi, nemamo nikakvo pravo da ga ponižavamo, bilo pogledom ili rečima.
Svi grešimo, ali neka nam ovo bude mali podsetnik da uvek krećemo od sebe i da se malo češće zapitamo kako neke naše akcije mogu da utiču na druge.
Natalija Jovanović