Na početku, želim da skrenem pažnju da je ovaj tekst napisan bez pratećih istraživanja (kojih
ima na stotine), pa te pozivam da istražiš i doneseš zaključke o ovoj temi.
Određeni broj ljudi meditira svakodnevno. Neki meditiraju povremeno. Neki nikad. Neki veruju
da je meditacija neka vu-vu glupost i da se ljudi samo ,,utripuju”. Pa i da se utripuju, da li im je
loše zbog tog ,,tripa”?
Svoje forme meditacija pronalazi i u velikom broju religija, pa se tako može naći i u hrišćanstvu.
Kako je jedan moj prijatelj zapazio, u poređenju sa uobičajenim formama meditacije sa kojima
se susrećemo, ekvivalent je molitva kod hrišćana.
U zavisnosti od shvatanja meditacije, ljudi različito definišu proces i koriste različite tehnike
meditacije. Od vizualizacija, preko ponavljanja mantri, do skeniranja sopstvenog tela i vežbi
disanja, mnogo ljudi pronalazi onu koja im najviše odgovara. Takođe, postoje različite aplikacije
koje mogu pomoći ljudima da počnu sa meditiranjem, ali ima i iskusnih učitelja, pa i učenika koji
mogu meditirati satima sami, bez nekog ko će ih voditi.
Sada kada smo dali mali uvod, ispod ćemo sumirati neke od izgovora sa kojima sam se susreo
do sad.
,,Ja to nikad ne bih mogao/mogla” – netačno.
Jedna od najčešćih zabluda sa kojima sam se susreo. Svako od nas veruje da nešto ne može,
dok ne pokuša da to nešto i uradi. Svaki početak jeste težak i najteže je probiti prvih par minuta
sedeći i ne radeći ništa. Najteže je dati sebi vremena da ne radiš ništa u doba kada se juri što
produktivniji način života.
Svako od nas bi mogao da meditira, ukoliko želi. Moje lično iskustvo ukazuje na to. Najteže je
sedeti sa svojim mislima i ne reagovati na njih, već naučiti da ih samo pustiš da prođu. (Iskreno,
mislim da su zvuci talasa najbolji za početnike, baš iz tog razloga) Naš mozak je koncipiran tako
da obrađuje informacije, ali smo i naučeni da ustanovljavamo uzročno-posledične odnose. Zato
ulazimo u jedan tunel. Kružni tunel koji ide sve dublje i gde su ideje sve mračnije. Zato smo
skloni da svuda vidimo najgori mogući scenario.
Meditiranje je trening za mozak i samim tim se veština meditiranja razvija vremenom i čestim
ponavljanjem.
,,Nemam ja vremena za to” – netačno.
Ukoliko imaš sate i sate tokom dana da posvetiš društvenim mrežama, zašto ne bi izdvojio/la 5 –
10 minuta dnevno za sebe? Da li se plašiš šta možeš da otkriješ o sebi? Da li te plaši da istražiš
svoja razmišljanja, osećanja i shvatanja sveta, a koja se kose sa onim što je društveno
nametnuto? Svako ko je počeo sa meditacijom je počeo sa par minuta. Dva, tri, pet… svako
svojim tempom. Ljudi koji mogu da provedu po par sati meditirajući dostigli su tu veštinu
vremenom.
Odvoji vreme za sebe, biće ti bolje.
,, Nemam gde da medtiram, oko mene je uvek galama” – netačno.
Neki od učitelja vide meditaciju kao stanje svesti (prvenstveno učitelji meditacije koji se bave
meditacijom svesnosti/mindfulness meditation). Njihova praksa se zasniva na tome da smo
svakog trenutka svesni onoga što se dešava oko nas i u nama. To bi značilo da u ovom trenutku
primećuješ svetlo koje dopire kroz prozor, zvuke sa ulice, temperaturu u sobi i svoje disanje.
Sa druge strane, ima i onih kojima je neophodna apsolutna tišina i mrak, pa koriste različite
slušalice i čepove za izolaciju zvuka, spuštene roletne i pogašena svetla i maske za spavanje
kako bi se isključili iz ostatka sveta.
U svakom slučaju, za početnike preporučujem da pokušaju da se izoluju i daju sebi par minuta
slobode da upoznaju sebe.
,,Meditiranje ne pravi nikakvu razliku kod mene. Pokušao sam jednom” – netačno.
Iskreno, ova zabluda pogađa dublje. Pokušao sam jednom da naučim da sviram gitaru. Nisam
naučio. Nisam ni pokušavao posle toga. Ali znam da neću ni naučiti, dok ne sednem i pokušam
opet. I opet. I još 100 puta ako treba. Tako je i sa meditacijom. Jednom nije dovoljno. Nijedna
stvar se ne nauči iz prve. Beba ne progovara kompletne rečenice iz prve, niti trči čim se rodi. Za
razvijanje svake veštine potrebno je vreme.
Što se tiče razlika, verovao sam isto. Ipak sam nastavio da isprobavam različite tehnike. Tek
nakon nekog vremena, počeo sam da primećujem da smirenije pristupam problemima, mogu da
osetim kad sam gladan ili žedan (što se vremenom zaboravi) i da mi nešto (ne) prija. Mogu da
proživim sva osećanja koja skrivam od drugih i samog sebe zbog pritiska društva. Mogu da
sedim u tišini i posmatram ideje koje dolaze i koje se razvijaju, bez lične emocionalne investicije
u njih i traženja načina da svoje teze oborim.
Kao što sam napisao ranije, postoje mnoga istraživanja koja ukazuju na to kako meditacija
utiče, kako na psihičko, tako i na fizičko zdravlje onih koji meditiraju. Veliki broj ljudi napravi
velike promene tek nakon što upozna sebe kroz refleksiju tokom meditacije.
,,Od toga može da se poludi” – tačno.
Ono što moram da naglasim je da pojam ,,ludosti” svako različito definiše. Ipak, postoje studje
slučajeva koje ukazuju da meditacija može biti štetna kod malog broja ljudi. Može biti štetna kod
onih koji su doživeli određene traume, ukoliko se reflektuju na te događaje; poremetiti odnose
sa ljudima, ukoliko osobe dožive sebe kao ,,bolje” od drugih, a zabeleženi su i slučajevi gde su
pojačana depresivna ili anksiozna osećanja kod onih koji su meditirali. Takođe, kod određenog
broja ispitanika su postojale i halucinacije.
Ipak, svako nalazi ono što mu odgovara ili ne odgovara. Neki će naći gomilu pitanja bez
odgovora, neki gomilu odgovora na pitanja za koje nisu znali da postoje. Neki će naći motivaciju
da nastave da se bore za ono u šta veruju, a neki da zamene stara uverenja novim. Neki će
naći izgovore da ni ne pokušaju da uponaju sebe, a neki način da bolje pristupaju problemima i
razumeju sebe.
Izbor je na tebi.
Namaste.
Nenad Salman
Photo by Pranav Kumar Jain on Unsplash