Jagnjetina, teletina ili bilo koje jelo ispod sača, sigurno ste videli u mnogim srpskim restoranima ta jela na meniju. Da li ste se nekada pitali u kojim se i kakvim posudama spremaju ta jela? Da, jesu ona ispod sača, ali se u stvari nalaze u zemljanim autentičnim posudama koje se nazivaju crepulje. Ne glinene posude koje izrađuju grnčari, nisu ni limene ili plehane posude koje se koriste u mnogim restoranima kao zamena za pravi srpski brend poznat kao “crepulja”. Upravo te crepulje se izrađuju u jednom malom selu koje pripada opštini Ražanj.
Opština Ražanj se nalazi na jugoistoku Srbije, veoma je mala opština sa oko 10 000 stanovnika. Ražanj je ekološka opština koja radi na razvoju etno turizma i trenutno je u procesu zaštite crepulje kao srpskog autentično brenda. Crepulje danas u selu Rujištu kod Ražnja izrađuju samo dve porodice, a to su ujedno i jedine porodice koje se bave crepuljarstvom u celoj Srbiji – porodice Karastojković i Radojević. Sredinom, ali i krajem prošlog veka celo selo se bavilo crepuljarstvom, a domaćini su prodavali širom Srbije svoje crepulje i poznati su kao crepuljarski kraj. Čak je i brdo nadomak Rujišta, crepuljarsko brdo, jer se tamo iskopava zemlja za izradu crepulja.
Danijela Karastojković, udata Petrović je ovaj zanat nasledila i učila od svog oca Tomislava, u želji da se ovaj zanat ne zaboravi i da se nastavi izrada crepulje, ona je danas jedina žena koja rukama izrađuje crepulje i u tome je jako uspešna.
“Ja sam kao mala odrasla sa crepuljarima, i od uvek sam prisustvovala njihovoj izradi, maštala sam da ću i ja jednog dana znati kako se to pravi. Pošto moj otac nema muških naslednika i kako niko drugi nije imao želju za tim, ja sam postepeno krenula i sada sam savladala sve faze i sama ručno izrađujem crepulje. Patentirali smo ih uz pomoć Turističke organizacije opštine Ražanj i nadam se da ćemo biti uspešni u tome. Zanat sam naučila od svog oca, sa kojim i dan danas zajedno izrađujem crepulje” – kaže Danijela, koja je glavni organizator očuvanja ovog srpskog brenda.
Da li ljudi danas u Srbiji dovoljno cene stare zanate, a naročito ručno izrađivane? Možda i ne toliko dovoljno koliko bi trebalo, jer svaka od ovih crepulja je unikat i autentična je, nijedna nije ista, svako ko poseduje ovakav proizvod mora da zna da poseduje nešto vredno. Crepulje i zemlja od kojih se izrađuju daje poseban miris i ukus hrani, način priprema pogače ispod sača, naravno u crepulji, jagnjetine i drugih specijaliteta veoma je zanimljiv.
Danijela nam je takođe rekla da poseduje različite nagrade i priznanja. ” Osvojili smo drugo mesto u Beloj Palanci na Danima Banice, zatim smo aktivni učesnici Testivala u Beogradu na Dorćol placu, učesnici smo mnogih opštinskih organizacija u pripremi jela ispod sača.”, a na pitanje da li ovaj zanat ima budućnost u Srbiji, ona nam je rekla: “Zanat će uvek opstati ako mladi ljudi odluče da nauče i da savladaju izradu crepulja, ja idem ka tome i zalažem se za to, da bar svako proba jednom pogaču ispod sača.”
Da li je bolje u crepulji na žaru ili ispod sača ili na električnom šporetu u šerpi na vama je da procenite. Ja naravno znam odgovor jer sam bezbroj puta jela i pripremala jela u crepulji, i naravno da crepulje treba da budu zaštićene i postanu srpski brend kao što je šljivovica, ajvar i šajkača.