Ja sam Luka i ja sam školski psiholog

Koliko je zdravlje važno, shvatimo kada ga izgubimo. Koji su problemi tinejdžera, počinjemo da se pitamo kada se oni manifestuju kroz promene u ponašanju koje nam se ne dopadaju. Tada bude, često, suviše kasno i napravljena je nepopravljiva šteta, a ne mora da bude tako. Svaki problem ima rešenje, a pomoć za savezništvo u rešavanju besplatna je i nalazi se u tvojoj školi. Školski psiholog je tvoj prijatelj, koji ćete saslušati, nikad te neće osuditi i uvek će ti pomoći.

Razgovarali smo sa Lukom Ilićem, školskim psihologom u OŠ “Mirko Tomić” u Obrežu i profesorom psihologije u Srednjoj školi u Varvarinu.

Zašto si odabrao zanimanje koje radiš?

Kao gimnazijalac sam dosta razmišljao o svojoj budućnosti i o tome čime bih voleo da se bavim u životu. S obzirom da sam oduvek voleo da saslušam i razumem druge, ali i da pomognem drugima, zaključio sam da bi psihologija bila zanimanje kojim bih najviše voleo da se bavim i u kome bih bio uspešan. Takođe, jedan od glavnih motiva mi je bio to što se ljudi u današnje vreme suočavaju sa mnogo raznih problema. To je posledica konstantnog stresa sa kojim se ljudi suočavaju. Taj stres je prouzrokovan načinom života današnjih ljudi, sve težim uslovima života, trkom sa vremenom zbog raznoraznih rokova i sl.

Kako je raditi sa decom?

Rad sa decom je pre svega velika privilegija, ali je i veliki izazov. Izazovno je zbog toga što rad sa njima iziskuje ogromnu odgovornost. Prosvetni radnici oblikuju decu u obrazovno-vaspitnom smislu i pripremaju ih za budući život. S druge strane, posao psihologa u školi je dosta kompleksan. Psiholozi su tu da pomognu deci u susretu sa raznoraznim probemima, smetnjama i teškoćama. Ono što može biti problematično jeste činjenica da deca uglavnom izbegavaju (sramota ih je, plaše se da ih drugi ne šikaniraju zbog toga, itd.) da se požale svom starešini ili psihologu i kažu da imaju problem, i onda ćutanjem dolazi do toga da problemi narastaju i postaju sve ozbiljniji. Postojanje problema se manifestuje po pravilu u njihovom ponašanju, odnosno kroz delinkventno i nasilničko ponašanje ili čak povlačenje u sebe i izbegavanje kontakata sa drugom decom, kroz lošije ocene u odnosu na prethodni period, rasejanost dečije pažnje i nemogućnost održavanja pažnje na jednom sadržaju, depresivnost, anksioznost, itd. To su simptomatska ponašanja i na osnovu njih stručnjacima postane jasno da kod deteta postoji neki problem, te se onda pristupa rešavanju tog problema kroz razgovore sa decom, saradnju sa roditeljima, saradnju sa drugim službama, itd. Pomoći učenicima da se nose sa svojim problemima ili čak da ih prevaziđu, i posmatrati te promene u njima, veoma je lepo i vredno iskustvo. Na kraju krajeva, u tome je i poenta mog poziva – pomoći drugima da žive kvalitetnim životom.

Šta kad ti se desi da je problem toliko komplikovan da izgleda kao nerešiv?

Shvatanje da je problem nerešiv je zamka u koju nas uvode emotivni problemi. Nijedan problem nije nerešiv, ali nekome može delovati da je tako. Tu dolazimo do suštine problema – osoba koja ima psihičkih problema može se osećati bespomoćno, beznadežno i može doći do zaključka da nema izlaza iz takve situacije. Tada na scenu stupaju psiholozi, koji će raznim savetodavnim i psihoterapijskim tehnikama voditi osobu ka promeni mišljenja vezano za taj konkretni problem. Promenom u mislima doći će do promene i na emotivnom planu. Ali, da bi došlo do bilo kakvog pomaka onda kada se osoba suoči sa problemom, važno je obratiti se stručnom licu koje će moći da pruži stručnu podršku.

Tu dolazimo do izvesnog tabua koji je rasprostranjen u našem društvu. Na primer, većina ljudi nema problem da ode kod lekara kada ih nešto boli ili se ne osećaju fizički dobro, ali kada se osećaju psihički loše i treba da se jave za pomoć, tada dolazimo do stereotipa koji koče ljude da se jave stručnim licima. A čekanjem dolazi do toga da problem dalje narasta, čineći ga vremenom sve ozbiljnijim i težim.

Dakle, onda kada se osećate da je neki problem toliko veliki da je nerešiv, obratite se stručnom licu. Stručno lice (psiholog, psihijatar) će vam pomoći da naučite da adekvatno živite sa svojim problemima ili čak i da ih prevaziđete, omogućivši vam na taj način da ponovo vodite normalan život.

Imaju li deca i mladi danas neke malo drugačije probleme nego što si imao ti u njihovim godinama?

Svakako da imaju. Oni se susreću sa velikim brojem problema sa kojima smo se moji vršnjaci i ja susretali, ali razvojem sveta došlo je i do pojave nekih novih problema. Ti problemi su pre svega vezani za ubrzani razvoj tehnologije, interneta i društvenih mreža, ali i za sve veću toleranciju nasilja, zloupotrebu alkohola i psihoaktivnih supstanci. Jedan od problema koje bih takođe istakao jeste gojaznost i sve manje bavljenje sportom kod mlade populacije.

Naveo sam društvene mreže kao problem, ali da se razumemo, društvene mreže su pre svega sjajna prilika da se deca i mladi povežu među sobom i da komuniciraju „na daljinu“, ali i prilika da se nauče mnoge nove stvari na raznim grupama i stranicama. Međutim, pored ovih pozitivnih stvari postoje i mnogi rizici i loše strane društvenih mreža. Tu pre svega mislim na sajber-nasilje (cyberbullying) koje predstavlja nasilničko ponašanje na internetu, a ispoljava se kroz nazivanje drugih uvredljivim imenima, puštanje lažnih glasina o drugima, uvredljive slike (mimove), pretnje i deljenje privatnih fotografija na društvenim mrežama.

Kada je u pitanju tolerancija nasilja, to je problem koji je takođe vezan za tehnologiju. Deca i mladi su svakodnevno izloženi nasilju sa svih strana. Izloženost određenim TV i rijaliti programima, video igricama, klipovima određenih jutjubera i influensera, zatim filmovima, i sl. mogu dovesti dovesti do razvoja tolerancije prema nasilju. Nasilno ponašanje vremenom postaje nešto što je prihvatljivo, ili čak poželjno. Kako ne bi došlo do toga važno je da roditelji imaju uvid u to čime im se deca bave u slobodno vreme i da razgovaraju sa njima otvoreno, savetujući ih šta je štetno po njih a šta ne.

Jedan od većih problema mlađe populacije, i potencijalno najopasnijih, jeste sve veća zloupotreba alkohola i psihoaktivnih supstanci. Primetna je i pojava sve liberalnijih stavova prema konzumaciji alkohola i lakših droga, naročito kod dece u periodu puberteta i rane adolescencije. Ličnost mladih se ubrzano razvija u tom periodu, a njen normalan razvoj može biti itekako ugrožen zloupotrebom alkohola i droga. Zloupotreba ovih supstanci može biti uvod u mnoge veće probleme u budućnosti (i psihičke i fizičke prirode).

I za kraj, izdvojio bih gojaznost i manjak bavljenja sportom kod dece i mladih. Manjak fizičke aktivnosti dovodi do raznih zdravstvenih problema, pasivnosti, tromosti i lenjosti, a bavljenje sportom ne samo što dovodi do psihičkog i fizičkog blagostanja, već uči decu i zdravim vrednostima i stavovima, razvija im osećanje za ferplej, timski duh, saradnju i sl.

Ukoliko želite da dobijete besplatan savet od Luke, pišite neformalnoj grupi Teen assistants, tinejdžerkama koje su rešile da svojim vršnjacima obezbede podršku školskog psihologa ne samo u školama, već i online. Pogledajte njihov Zid problema i rešenja, možda je Luka odgovorio baš na neko pitanje koje i vas muči.

Mina Stojanović

Photo by Roman Kraft on Unsplash